popppp

BTemplates.com

Featured Posts

Popular Posts

Beauty

Powered By Blogger
Powered by Blogger.

Lajkujte nas i pratite

Total Pageviews

Culture

Pretraži ovaj blog

Business

Breaking News

Advertising

Popular Posts

Popularni postovi

Saturday, July 8, 2017

Pet razloga zašto treba jesti mladi luk


Mladi luk mnogo je hranljiv i bogat vitaminima i mineralima, koji pomažu u prevenciji mnogobrojnih bolesti…

On je idealno proljetno povrće koje je dobar izvor vitamina A, K i C, dok od minerala sadrži dosta fosfora, kalija i kalcija.

Zbog svojih antibakterijskih svojstava štiti tijelo od pojave upalnih procesa, a velike količine sumpora u njemu pojačavaju apetit i poboljšavaju varenje hrane.

Čuva srce

Mladi luk je pun antioksidanata koji pomažu u borbi protiv slobodnih radikala koji oštećuju ćelije u tkivima. On također sadrži i dosta vitamina C, koji pomaže da krvni pritisak ostane u granicama normale i tako štiti od pojave srčanih oboljenja.

Štiti vid

Velika količina karotenoida u ovoj namirnici čuva vid i zdravlje očiju, dok prirodne obloge napravljene od mladog luka smiruju nadraženost i upale oka. Vitamin A u njemu, osim što štiti od upale očiju, smanjuje i rizik od pojave bolesti mrežnjače, kao što je degeneracija makule.

Jača kosti i imunitet

Vitamini C i K u mladom luku štite i jačaju kosti. Oni poboljšavaju proizvodnju kolagena i čuvaju gustinu u kostima, prenose Večernje novosti.

Mladi luk dobar je izvor fitohemikalija, posebno jedinjenja flavonoida, kao što su kvercetin i antocijani, pokazale su mnogobrojne studije. Ova fitohemijska jedinjenja su prirodne hemikalije koje sadrže mnoge biljke, a koje mogu da poboljšaju imunitet.

Smanjuje holesterol

Mladi luk ima veliki broj supstanci koje snižavaju loš holesterol u krvi. Njegov zeleni dio mnogo je zdrav i, pored toga što pomaže da se smanji holesterol, dobar je i za vraćanje povišenog šećera u normalu.

Dobar za kožu

Mladi luk pomaže organizmu da proizvodi veće količine kolagena i da ga obnavlja. Kolagen je neophodan da koža ostane lijepa, zdrava i mladolika.

Zar će umrijeti i moja treća beba


Veliko okruglo svjetlo iznad moje glave kao da se pretvorilo u ogroman, magličasti plamen.

– Duboko udahni – glas doktora Belasa bio je ozbiljan. – Guraj, dušo, uskoro će biti gotovo.

Teško sam disala zbog panike koja me hvatala. Još nije bilo vrijeme, trebala bih izdržati još dva mjeseca. Zašto moja beba žuri? Načas sam odlutala mislima i zvukovi u sobi izgubili su značenje sve dok nisam čula slabašan glasić.

– Moje dijete! – dahtala sam. -To je moje dijete, zar ne?

Doktor Belas se pojavio iznad mene i nježno me potapšao.

– Malena je kao što smo i očekivali. Odmah ćemo je staviti u inkubator. Ti se sada pokušaj odmoriti.

Osjetila sam ubod igle i poslije – ništa. Kada sam se probudila, Ivica je sjedio uz krevet čvrsto držeći moje ruke. Ponovno sam bila u svojoj sobi. Nisam znala koliko dugo sam spavala, ali još uvijek sam bila jako umorna. Porod je bio jako duga i teška borba. Doktor Belas me upozorio da je bolje da što duže izdržim bez tableta jer su tako i veće šanse da će dijete preživjeti. Tablete mogu ugroziti djetetovo disanje. Tako sam trpjela više nego što sam mislila da mogu izdržati.

Uspjela sam upitati Ivicu je li već vidio našu bebu. Spustio je glavu, oči su mu bile sjajne od suza. Pitala sam ga za vrijeme, a on je rekao da je već podne. To je značilo da je moja kći stara već tri sata. Svaki trenutak je dragocjen u njezinoj borbi za život.

– Teška je tek nešto malo više od jedne kile – rekao je tiho Ivica. Srce mi je gotovo stalo. Koliko sam se molila da bude barem dvije kile. Ali jedna kila? Moja malena teška je kao paketić brašna!

U sobu je ušao doktor Belas. Kimnuvši Ivici sjeo je pored mene.

– Marina, odmah sam ti rekao da su šanse da tvoje dijete preživi jako male – rekao je nježnim glasom.

– Da – odgovorila sam šapatom – ali ona je već tri sata stara. Zar to ne znači da još uvijek ima šansu?

Moj zadnji tračak nade je umro kada sam ga pogledala u oči.

– Žao mi je, Marina, tvoja beba je otišla – prošaputao je.

Dopustili su nam skromnu svadbu

Ne znam otkud sam smogla snage za krik koji sam ispustila. Tada sam osjetila ubod igle. Probudila sam se u nedjelju ujutro. Bolničarka je ušla u sobu smješkajući se. Donijela mi je doručak. Nisam mogla jesti. Pokazala mi je stol pun cvijeća. Čak i u svojoj velikoj žalosti bila sam dirnuta pažnjom obitelji i prijatelja. Sjedila sam pored prozora i razmišljala o prošloj nedjelji kada smo Ivica i ja bili u crkvi. Oboje smo se kajali zbog svađe večer prije. A sada, ova tragedija nas je oboje jako pogodila. Uskoro sam pokopali Ana Mariju – tako sam je nazvala jer je zvučalo kao ime kojim bi se mogao zvati anđeo. Ana Marija, dražesno dijete koje nismo željeli sve do trenutka kada je umrla.

Ivica i ja počeli smo hodati već u srednjoj školi. Do tada nisam bila ozbiljno zaljubljena iako sam imala neke veze. Kada je Ivica jednom ušao u moj život sve se promijenilo. Oboje smo naprosto bili zaluđeni jedno drugim. Svaki slobodni trenutak provodili smo zajedno. Pretpostavljam da je bilo neizbježno, prije ili kasnije, da ćemo otići predaleko. Znam da ljubav nije isprika, ali kada si sam sa osobom koju voliš, ne možeš uvijek razmišljati o stvarima koje su ispravne, a koje nisu. Tada je samo ljubav važna. I nakon prvog puta nema više povratka.

– Vjenčat ćemo se – rekao mi je Ivica kad sam mu rekla da sam trudna. – Volim te, Marina. Možda mi je drago da se to odgodilo. To će uključiti mnoga odricanja i tražiti naše žrtve. Napustit ću školu i zaposliti se, barem ćemo stalno biti zajedno.

Bilo je teško roditeljima objasniti našu situaciju. Obje mame su plakale. Bile su ljute i na trenutak smo pomislili da će zabraniti naše vjenčanje. Na kraju, uvjerile su se da se Ivica i ja jako volimo i dopustili skromno vjenčanje u našoj crkvi.

Ja sam bila ta koja je napustila školu, a Ivica je nastavio i uskoro maturirao. Zaposlio se kao vodoinstalater pripravnik iako je oduvijek maštao da će jednog dana postati zubar. Sada je barem radio, a to je značilo da i zarađuje. Unajmili smo garsonijeru blizu njegove tvrtke. To je postao naš novi dom. Naravno, bili smo meta ogovaranja zbog našeg nagloga vjenčanja i moje prijateljice su me počele izbjegavati. Ne znam je li im netko zabranio da me viđaju ili su one bile ljute ne mene. To me jako zaboljelo i često sam se osjećala usamljenom i izgubljeno dok je Ivica bio na poslu.

Po cijele dane sam bila sama

U početku smo bili tipični mladenci, opijeni čudom naše nove situacije. Teško je točno odrediti kada su počeli naši problemi.

U trudnoći sam se jako udebljala i nisam više bila tako pokretna kao prije. Gotovo nisam izlazila iz stana, tako da je Ivica sve obavljao sam. Započele su naše sitne svađe, a uskoro i ozbiljne, nakon kojih ne bismo pričali danima. Jedne večeri izgovorili smo svakakve ružne riječi jedno drugom. Bilo je to kao da nam je netko nož zabio u srce.

– Po cijele dane sjedim sama u ovoj rupi! – napala sam ga osjećajući samosažaljenje. – Mogao bi se malo žrtvovati za mene i ostati sa mnom, a ne samo juriti naokolo!

– Možda ovaj stan i ne bi izgledao kao rupa da ti nešto radiš, osim što po cijele dane ležiš u krevetu! – pokazao je rukom na nered. Znala sam da nisam baš uspješna kućanica, ali taj stan je inače bio mračan. Koliko god sam se u početku trudila, vidjela sam da nema nikakvog rezultata pa sam odustala. Svaka nova primjedba bila je sve gora. Na karaju je Ivica viknuo:

– Da nema tebe i ovog djeteta, ja bih sada studirao a ne čistio septičke jame i odštopavao kanale!

– Bila je to tvoja ideja, isto kao i moja! – vikala sam na njega. – Nisam te silovala!

Ivica je izlazio sve češće i ostajao sve duže. Na koncu sam se s tim pomirila jer sam shvatila da je ovako barem mir. Svaki trenutak zajedno završio je svađom. S mojom trudnoćom je sve krenulo nizbrdo. Da nije toga, još uvijek bih bila bezbrižna školarka, bila bih sretna, razmišljala sam.

Svoje nerođeno dijete prezirala sam svakim danom sve više. U sebi sam se čak nadala da ću pobaciti. Tada bih osjetila grižnju savjest i plakala satima. Doktor Belas me stalno upozoravao na moju depresiju.

– Dobrog si zdravlja, Marina – rekao mi je na početku šestog mjeseca trudnoće. – Ne mogu shvatiti zašto si tako nesretna.

Odlučila sam mu sve ispričati o sebi i Ivici i našim svađama.

– Dijete će to promijeniti – nasmiješio se ohrabrujući me. – Pričekaj pa ćeš vidjeti!

– Ako nije prekasno – promrmljala sam. Lako je njemu bilo tako govoriti. On nije morao ovako živjeti. Bez ijedne ljubazne riječi. Ne sjećam se kada smo posljednji put vodili ljubav. Nikada ne dolazi kući prije zore.

Prijevremeni porod

Te strašne subotnje večeri otišla sam u dućan po sapun. Pored mene je prošao auto našeg prijatelja Darka. Krajičkom oka sam na zadnjem sjedištu zapazila Ivicu kako sjedi pored Verice, djevojke koju sam znala još iz škole. I Ivica je opazio mene. Znam to, jer kad sam došla kući, on je već čekao. Nisam mu dozvolila da se počne braniti. Odmah sam počela vikati na njega. Sva mržnja i jad provalili su iz mene. Njegov pokajnički pogled pretvorio se u bijes. Kada sam ga nakraju ošamarila, vratio mi je istom mjerom.

Ta nas je oboje osvijestilo. Već sljedeći trenutak našli smo se u naručju tražeći jedno drugoga za oprost. Poslije tog smo sjeli i razgovarali dugo u noć. Pokušali smo naći način da povratimo čaroliju koju smo izgubili. Zaspala sam u njegovom naručju. Sljedeće jutro otišli smo zajedno u crkvu. Cijeli tjedan bili smo sretni kao nakon vjenčanja. Počela sam vjerovati da je ono najgore za nama. Te subote, oko jedan ujutro, moj svijet se srušio.

Nisam znala što me probudilo. Ležala sam pored Ivice buljeći u tamu. Tada sam osjetila vlažnost ispod sebe. Kad sam ustala, voda je i dalje curila iz mene. Počela sam vikati i Ivica se za tren probudio.

– Puknuo mi je vodenjak – mrmljala sam. – A još mi nije vrijeme. Ivice, brzo zovi mamu!

Legla sam natrag u krevet plačući od straha. U bolnici me preuzeo doktor Belas. Odmah mi je objasnio da će to biti prijevremeni porod i da su šanse djeteta da ostane živo jako male. Ivica i ja smo samo još na trenutak ostali sami prije nego su me odveli u rađaonicu.

– Znam da sam rekao da ne želim ovo dijete, Marina – šapnuo mi je Ivica – ali dušo, kunem se da ga sada želim!

– Znam – uvjeravala sam ga. – I ja isto tako osjećam. Preživjet će. Sve će biti u redu.

Ali nije bilo u redu. Izgubila sam prvo dijete. Moja sićušna kćerkica pokopana je u haljinici koju je trebala imati na sebi kod izlaska iz bolnice.

Prije nego što sam napustila bolnicu, doktor Belas mi je objasnio da ne može sa sigurnošću reći zašto se to dogodilo. Rekao je kako nema razloga da ne idemo na drugo dijete, iako nam savjetuje da napravimo malu pauzu.

– Život je pred tobom, Marina – završio je.

Nadala sam se da će biti dobro

Život je pred nama! Koliko stvari sadrži ta izjava “život je pred nama”? Život za što? Da ga živimo praznih ruku i praznog srca, kažnjeni zbog svoje sebičnosti? Je li naše nerođeno dijete osjetilo da nije željeno? Je li zato otišlo u nebo gdje će biti dobrodošlo? Pitanja poput tih nisu mi dala mira.

Gubitak djeteta zbližio je mene i Ivicu kao nikada prije. Odlučili smo da on nastavi sa školovanjem. Studirat će ekonomiju umjesto stomatologije jer će to prije završiti. Ja sam se zaposlila u dućanu sa cipelama. Plaća baš nije bila velika i vrijeme je sporo prolazilo, ali nečega sam se morala prihvatiti. Još uvijek smo imali male krize, ali nikada onako grube svađe. Znali smo da imamo puno vremena i odlučili smo kako ćemo dati sve od sebe da naš brak traje vječno.

Jednog dana posjetili smo Ana Marijin grob. Prošla je jedna godina kako smo je izgubili. Svatko je bio u svojim mislima.

– Marina, želim još jedno dijete – rekao je Ivica slomljenim glasom, tražeći moju ruku. – Znam da si ne možemo to priuštiti dok ja studiram, ali volio bih da ipak pokušamo.

– I ja također – šapnula sam buljeći u maleni grob.

Prestala sam uzimati tablete protiv začeća i za dva mjeseca doktor Belas je potvrdio moju drugu trudnoću.

– Nemoj uopće razmišljati o prošlom vremenu – upozorio me. – Uvjeren sam da se to više neće dogoditi. Nemoj uopće ni pomišljati na to!

Prestala sam raditi. Vodila sam računa o prehrani i odmarala se svaki put kad sam osjetila i najmanji umor. Trudila sam se oko stana više nego prije i mislim da sam se polako počela pretvarati u kućanicu. Ivica je nastavio studij ali nije ostavio svoj posao. Zbog toga se nismo puno viđali, no ono malo vremena što smo provodili zajedno zaista smo uživali. S nadom je započeo moj šesti mjesec trudnoće. Ivica je preko oglasa kupio kolijevku, koju je obojio u plavo, unatoč maminim upozorenjima da ne bismo trebali biti takvi optimisti. Jedan cijeli ormarić napunila sam robom za dijete.

Na početku sedmog mjeseca trudnoće krenula sam u šetnju do mame. Kad mi je kuća bila već na vidiku, osjetila sam kako mi je pukao vodenjak. Uhvatila me takva panika da sam jedva počela disati. “O, Bože, nemoj opet!”. Ne znam kako sam došla do vrata, ali nekako sam uspjela. Jecajući sam objasnila mami što se dogodilo. Požurile smo u bolnicu, a ja sam se nadala kako je moje dijete dovoljno snažno da se bori za život. Možda sam trudna duže nego što mislim. I to je moguće. Žene znaju i pogriješiti u svojim kalkulacijama. Što ako sam pogriješila, postoje velike šanse da moje dijete preživi. Koliko sam se nadala! Nije me omeo niti zabrinuti izgled lica doktora Belasa.

Još uvijek nisam imala trudove. Nakon četiri dana nastupili su uobičajeni bolovi i ja sam se još uvijek nadala. Četiri dana sam produžila život svojem djetetu, a to nije bilo malo. Ali, moje dijete nije imalo uopće šansu boriti se za život. Ovaj put, rodila sam mrtvo dijete. Nikada neću imati dijete u rukama, shvatila sam. Ivica i ja smo morali biti kažnjeni za prošlost i tu ni doktor Belas ni bolničarke nisu mogli ništa napraviti. Moramo se pomiriti s time i živjeti dalje. Svoju žalost zaključala sam u sebe i odbila s bilo kime razgovarati o tome, čak i sa Ivicom.

Otuđili smo se jedno od drugog

Čim sam se oporavila, vratila sam se u školu, uzimajući posebne satove. Nakon godinu dana imala sam svoju maturalnu svjedodžbu. Od Ivičinog tate posudili smo nešto novca kako bi Ivica mogao napustiti svoj posao i posvetiti se samo studiju. Ja sam našla bolji posao.

– S obzirom da ne možemo imati djece – rekla sam jednog dana Ivici – mogli bismo se početi baviti stvarima koje će nam donositi materijalnu dobit.

– Ali, mi možemo imati još djece, dušo – brzo je rekao Ivica. – Mislim da bih ipak ja prvo trebao završiti studij. A čula si i doktora Belasa. Situacija nije beznadna. Ne smijemo se predati.

– Ne želim više pokapati svoju djecu, Ivice. I ne želim više ostati trudna.

Ništa nije rekao na moje riječi, a mene uopće nije bilo briga zbog toga. Sva sam se posvetila poslu. To se pretvorilo u opsesiju. Željela sam brzo naprijed jer jedino na taj način možemo imati neke materijalne koristi u životu. To je sve što sada i možemo imati zato se trebamo truditi i uživati u rezultatima. Godina je prošla užasno brzo. Primijetila sam da Ivica više ne studira s oduševljenjem. Nismo imali nikakve prijatelje, što mi je odgovaralo. Svi naši bivši prijatelji sad su imali djecu i željeli su znati zašto mi nemamo svoju. Kako da im objasnim? Znala sam da smo Ivica i ja morali biti kažnjeni, ali to nisam nikome mogla reći.

Ivica je konačno diplomirao i preselili smo u Zagreb. Dobio je dobar posao u svojoj struci, a ja sam se zaposlila kao tajnica u osiguravajućem društvu. Marljivo smo radili i zaradili dovoljno da Ivičinom ocu vratimo dug. Tek tada je Ivica ponovno načeo tabu-temu: dijete.

– Imam diplomu – počeo je s argumentima – tati smo vratili dug, oboje dobro zarađujemo. Živimo u gradu gdje možeš potražiti specijalista i stvarno mi nije jasno zašto odbijaš ponovno pokušati. Želim dijete.

– Volim te, Ivice – rekla sam moleći ga da me razumije – ali neću dopustiti da mi se srce ponovno slomi.

– U redu – rekao je takvim glasom da me počela tresti groznica. – Dakle, ja nemam srca kad sam u stanju takvo što pitati. Imat ćemo puno novca, priređivat ćemo koktele i praviti se da smo sretni. Žao mi je što sam te to uopće pitao – zaključio je.

Otuđili smo se jedno od drugoga. Nije mogao razumjeti da je to sve kazna zbog zabranjenih sati koje smo provodili na stražnjem sjedalu njegovoga auta. Duboko u sebi sam znala da je to kazna zato što nismo željeli da Ana Marija dođe na svijet. Ivica nije tako gledao na sve to i uopće nije htio prihvatiti moje mišljenje. Pomalo smo se sve više i više udaljavali jedno od drugoga. Kako sam uzimala tablete protiv začeća, počela sam osjećati sve češće glavobolje i odlučila sam prekinuti s pilulama. Ivica je sve manje tražio da vodimo ljubav tako da je vrlo rijetko postojala potreba za tim pilulama. Kako smo uštedjeli dovoljno novca, počela sam se baviti mišlju kako bismo mogli ići u gradnju kuće. Često sam govorila i Ivici.

Dobila sam zadnju šansu

– Ali, zašto? – pitao je po ne znam koji put. – Ovaj stan je sasvim u redu. Zašto da odselimo negdje gdje će na stotine djece juriti oko mene i podsjećati me da nikada neću biti otac?

– Nekada nisi htio imati djecu, sjećaš se? – oštro sam rekla razljućena njegovim sarkazmom.

– Tebi uopće nije jasno da i ja imam osjećaje, Marina – uvrijeđeno me pogledao. – Znam da si ti nosila tu djecu u svojem tijelu, ali i ja sam ih pokopao. I ja sam izabirao ljesove. Vjeruj mi da sam i ja prolazio kroz pakao. I ako sam ja spreman pokušati još jednom, ti bi morala pristati – rekao je.

Okrenula sam se i otišla u spavaću sobu zaključavši vrata iza sebe. Trenutak kasnije čula sam kako se ulazna vrata otvaraju i ponovno zatvaraju. Ivica te noći nije došao kući. Duboko u sebi, uvijek sam znala da naš brak neće uspjeti. Kad je Ivica zatražio rastavu braka, pokušala sam ga odgovoriti od toga, ali ostao je pri svome.

– Je li u pitanju druga žena? – uspjela sam ga pitati bez histerije.

– Da – rekao je otvoreno – tajnica u tvrtki gdje radim. Nismo spavali, ako na to misliš. Nekoliko puta smo bili zajedno na ručku. Sviđa mi se, a mislim da je i njoj stalo do mene. Hoćeš li pristati na rastavu?

Kimnula sam glavom, a tijelo mi se počelo tresti. Te večeri Ivica je spakirao svoje stvari i napustio stan. Tek kada je otišao shvatila sam kako ga očajno volim. Nisam ga mogla zadržati kada mu je dijete bilo važnije od mene.

Sva sam se posvetila poslu i pokušala potisnuti osjećaje. Ivica se više nije javljao i ja sam znala da će poslati svog odvjetnika radi rastave. Kada sam se malo oporavila od žalosti, shvatila sam da mi mjesečnica kasni – čak jako kasni. U stvari prošlo je više od dva mjeseca kako sam imala zadnju. Sva izvan sebe razmišljala sam o posljednjoj večeri koju smo Ivica i ja proveli zajedno u krevetu. Sjećam se da sam bila snena i uopće mi nije bilo na pameti razmišljati o plodnim danima. Sudbina se okrutno poigrala sa mnom.

Kolegica s posla mi je preporučila dobrog ginekologa. Kada je potvrdio moju trudnoću, iz mene je eksplodirala napetost koja se taložila tjednima. Doktor Buljan je sjeo pored mene čekajući da se isplačem.

– Želim abortus! – vikala sam. – Ne mogu opet rađati i ponovno prolaziti kroz onaj pakao. Sada nemam ni muža. Poludjet ću. Ne mogu imati to dijete, već sam dvoje izgubila.

– Gospođo, dobro promislite – konačno je rekao doktor Buljan. – Mislim da ste dobrog zdravlja i ne bi trebalo biti nikakvih problema. Ja bih vodio vašu trudnoću i pobrinuo se da sve prođe u redu. Osobno mislim da vi istinski želite to dijete i da uopće niste pošteni prema sebi.

Dogovorili smo se za sljedeći pregled za dva tjedna i ja sam u magli napustila njegovu ordinaciju. Ne samo da ću ponovno morati izdržati sve trudničke noćne more, već ću to morati izdržati sama, bez Ivice i njegove ljubavi i utjehe. Dosta sam razmišljala sljedeća dva tjedna. Možda je doktor Buljan u pravu. Ja ustvari kažnjavam i sebe i Ivicu. Uvijek me pekla savjest zbog stvari koje smo radili prije braka iako smo kasnije sve to legalizirali. Vjerujem da je cijelo vrijeme u meni postojalo pitanje: bi li se Ivica oženio sa mnom da nisam ostala u drugom stanju?

Sjetila sam se trudnoće s Ana Marijom. Oboje smo priznali da to dijete ne želimo i ja sam se molila da pobacim. Ipak sam trebala biti realna. Ne mogu naći sreću u solidnom bankovnom računu. Za mene će biti sreća ako ću moći držati svoje dijete. Ako ova trudnoća ispadne kao i prve dvije, pomiriti ću se s tim da je sudbina htjela da to bude zadnja šansa.

Nisam podnosila usamljenost

Ivicu sam izgubila. Tu ništa nisam mogla učiniti, mogla sam samo biti sretna što je opet bio u mogućnosti voljeti i stvoriti novi život za sebe. Iako sam ga još uvijek voljela, nisam htjela stati na njegov put prema sreći. Dovoljno sam ga već do sada povrijedila. Kada sam doktoru Buljanu rekla da ipak želim to dijete, ali se bojim da ga neću moći iznijeti do kraja i roditi zdravo, on se samo nasmiješio.

– Mogu shvatiti kako se osjećate. Već ste izgubili dvoje djece zbog prijevremenog poroda. Ali, morate shvatiti da medicina svakim danom sve više napreduje. Od doktora Belasa dobio sam vaš karton i siguran sam u vašu dijagnozu. To se zove “incompetent cervix”, a uzrokovan je slabošću mišića. Mišići na cerviksu moraju biti čvrsti cijelo vrijeme trudnoće kako bi zaštitili fetus. Ako su mišići slabi, dijete je lišeno oslonca koji mu je potreban i tada se javlja prijevremeni porod.

Duboko sam udahnula. – Ali što vi tu možete učiniti?

– Oko cerviksa jednostavno privežemo kirurški konac i tako smanjimo otvor. Operacija je jednostavna i bezbolna. Radi se pod lokalnom anestezijom. Nekoliko dana morate ostati u bolnici i to je sve. Prije poroda konac se uklanja i vaše dijete se može roditi – pojasnio mi je.

Nervozno sam se nasmijala. – Izgleda prilično jednostavno.

– I jeste jednostavno – rekao je doktor. – U vašem slučaju to bi trebalo napraviti odmah.

Nisam mogla dočekati da roditeljima kažem dobre vijesti, ali sam se onda sjetila da ću ih jako uznemiriti kad spomenem rastavu i odlučila se da sve odgodim za neko vrijeme.

Nisam mogla podnijeti usamljenost i užasnu potrebu za Ivičinom ljubavlju i utjehom. Večer prije operacije stigla sam u bolnicu. Sve što sam osjetila bio je ubod igle. Kada je sve bilo gotovo, doktor Buljan me potapšao po ruci i rekao sve će biti u redu.

Kada sam se vratila u sobu, bolničarka mi je pomogla da se smjestim u krevet. Tamo sam trebala ostati sljedećeg dana. Tada je netko pokucao na vrata. Našla sam se oči u oči s Ivicom.

Neko smo se vrijeme samo gledali u tišini. A tada sam uspjela progovoriti. – Ti znaš zašto sam ovdje?

Kimnuo je glavom. – Iz bolnice su me nazvali da dam pristanak na operaciju. To je standardna procedura, vjerujem. Nisam znao o čemu se radi pa sam nazvao doktora Buljana koji mi je sve objasnio.

Oženio bih te, bila trudna ili ne

Nervozno je prošao rukom po kosi i tada rekao: – Žao mi je zbog svega kroz što smo prošli do sada. Ali ta operacija zvuči optimistično. Zar ne?
Potvrdila sam. – Doktor Buljan je isključio bilo kakve probleme.

Ponovno je nastao tajac, a tada sam se usudila pitati: – Jesi li bio kod advokata zbog rastave, Ivice?

– U stvari, ja to ne želim.

Buljio je u vrata. – Nikada nisam ni htio, dušo. Bio sam užasno ljut na tebe što ne želiš pokušati još jednom. Krivo sam shvatio simpatije prema onoj ženi, a mislim da ni ona mene u stvari nije voljela. U stvari me sažaljevala. Dala je otkaz i odselila iz Zagreba. Već nekoliko tjedana je prošlo otkako sam je posljednji put vidio – spustio je glavu.

Prožeo me val nade, sličan onome kada mi je doktor Buljan pričao o toj čudesnoj operaciji. Ivica ne voli tu ženu, ali to ne znači da voli mene, palo mi je na pamrt.

Nagnuo se nad mene i stavio mi ruku na obraz. Njegovu ruku pokrila sam svojom. – Prošli smo kroz mnoge svađe, Marina. Ne mogu zaboraviti što si mi jednom prilikom rekla: kako te ne bih oženio da nisi u drugom stanju. Nikada nisi vjerovala da te dovoljno volim da bih te oženio i nakon završenog studija. Ali, vjeruj mi, Marina, da bih te oženio, trudnu ili ne.

– Drago mi je da si to rekao – rekla sam tiho boreći se sa suzama. Obećala sam sama sebi da se više neću mučiti s prošlošću.

Pokušavam te zamoliti – nastavio je Ivica – da mi ponovno vjeruješ. Želim da opet budemo zajedno. Ne zbog tvoje trudnoće – jer unatoč operaciji, ti opet možeš izgubiti dijete – već zato što te volim i što sada znam da si postala žena. Nisi više dijete i spremna si se suočiti sa životom. Mislim da bismo ovaj put mogli uspjeti. Znam da nisi planirala ovu trudnoću i doktor mi je rekao za tvoju prvu reakciju. Ali mi je također rekao kako si promijenila mišljenje i kako sada želiš to dijete. Želiš li me natrag nakon što sam te onako ostavio? Ako želiš, ja bih se vratio i kunem ti se da te više nikada neću napustiti.

– Oh, da! Želim te natrag.

Ovila sam ruke oko njegovog vrata. – Želim te zauvijek!

Tada sam dopustila suzama da počnu teći jer to nisu bile suze žalosnice, već radosnice. A to je velika razlika!

Ovo sve pišem iz bolničkog kreveta. Čekam da mi kćer donesu na dojenje. Prije četiri dana rodila sam zdravu djevojčicu. Još uvijek sam slaba, ali imala sam potrebu napisati svoju priču. Možda postoji neka mlada žena koja prolazi kroz sve što sam i ja prošla i koja misli da je kažnjena zbog nečega što je učinila u prošlosti. Shvatila sam, a nadam se da ćete i vi shvatiti, da je život takav. Sudbina ima svoj put, bez obzira što jesmo ili nismo učinili. Uvijek se trebate nadati i imati vjere u sebe, u Boga i u muža koji vas voli. Nadam se da ćete svi pronaći mir i radost koji sada mene okružuju.

Klimatoterapija - liječenje elementima prirode


Sve u univerzumu se sastoji od pet elemenata - vode, zraka, vatre, zemlje i etera.
Ovi elementi u suptilnom i isprepletenom obliku postoje i u našem tijelu.
Neravnoteža elemenata u organizmu uzrokuje bolest.
Zbog toga korištenje elemenata prirode u terapeutske svrhe itekako ima smisla.
Klimatoterapija je metoda koja koristi klimatske uvijete u svrhu liječenja i rehabilitacije.
Naši preci su bili svjesni utjecaja klime na zdravlje.
Drevni ayurvedski tekstovi govore o utjecaju klime na balans doša o kojem ovisi naše zdravlje.
Klima koja nam ne odgovara, može poremetiti osjetljivu prirodnu ravnotežu u našem tijelu.
I obrnuto - zdravstvene tegobe se mogu liječiti promjenom klime

Mediteranska klima

Mediteransku klimu odlikuje suho, toplo-vruće i sunčano ljeto. Zima je blaga i vlažna. Mediteranski zrak je bogat ozonom i sadrži čestice morske soli.

Mediteranska klima je jedna od najzdravijih na našem planetu.

Prebivanje u takvoj klimi tokom ljeta povoljno djeluje na astmu, alergiju, tuberkulozu, bronhitis, upalu pluća, kardiovaskularne i neurološke bolesti.


Planinska klima

Planinska lječilišta su popularna u svijetu, jer planinska klima ima odličan učinak na zdravlje. Odlikuje ju čisti zrak, intenzivno sunčevo zračenje, niski barometarski tlak i visoka koncentracija kisika u zraku.
Boravak u planinama poboljšava rad srca, olakšava disanje, ubrzava metabolizam, povećava razinu hemoglobina i crvenih krvnih stanica.
Planinska klima je lijek za osobe sa bolestima živčanog sustava, dišnih organa i srca.


Pustinjska klima

Pustinjsku klimu karakterizira dugo, suho, ekstremno vruće ljeto i jako sunčevo zračenje.
Takva klima pospješuje znojenje i olakšava funkciju bubrega. Dobro djeluje na kožne, bubrežne i reumatske bolesti.



Stepska klima

Stepska klima je također vruća i suha, ali se razlikuje od pustinjske po ekstremnoj razlici u temperaturi dana i noći. Stepska područja su suha, vruća, sunčana, sa čistim zrakom.
Takva klima pospješuje gubitak tekućine iz organizma, regulira metabolizam i dobra je za bubrežne, kožne, kardiovaskularne i reumatske bolesti.



Oceanska klima

Karakteriziraju ju čistoća zraka sa visokim sadržajem ozona i morske soli, jako sunčevo zračenje i blage temperature. Vlažnost i raspon temperatura ovisi o geografskom položaju, vjetru i udaljenosti od mora.
Oceanska klima opušta i poboljšava raspoloženje, jača i revitalizira organizam.



Tropska klima

Na žalost, vlažna i vruća tropska klima je na lošem glasu. Visoka vlaga i vrućina otežavaju disanje i loše utječu na osobe sa srčanim bolestima.
Tropska klima pogoduje rastu mnogih mikroorganizama i parazita. Zato ako putujete u područja sa takvom klimom, čuvajte se infekcija!
Vlažna tropska i suptropska klima je dobra za Vas jedino ako ste Vata tip.



Mrtvo more

Posebnu pažnju zaslužuje mrtvo more, koje ima jedinstvenu klimu. Zahvaljujući svojoj klimi, mrtvo more je jedno od najstarijih lječilišta na svijetu.
Ovo područje ima čak 330 sunčanih dana godišnje. Tokom godine padne manje od 50 mm kiše na kvadratni metar. Niska vlažnost, suhi zrak i konstantno visoka temperatura stvaraju jedinstveni terapeutski učinak.
Dobrobiti mrtvog mora su brojne. Istraživanjima je potvrđeno djelovanje mrtvog mora na psorijazu, rtritis, astmu, alergije, cističnu fibrozu, vitiligo i dermatitis.



Oprez kod promjene klime
Ponekad nagla promjena klime može uzrokovati šok, čak i kod zdravog čovjeka.
Zbog toga pripazite ako, na primjer, usred zime putujete u područje sa vrućom tropskom klimom.
Dajte si vremena da se prilagodite klimi. Prilagodba obično traje nekoliko tjedana.

Trajanje terapije
Za maksimalni učinak klimatoterapije preporučujemo duži boravak u odabranom području. Aklimatizacija obično traje 2-4 tjedna.
idealno,  Vaš boravak bi trebao trajati duže od toga.
Ali i kraći boravak donijet će Vam brojne zdravstvene dobrobiti.Vrste klimatoterapije



Aeroterapija

Riječ aeroterapija se doslovce prijevodi kao liječenje uz pomoć zraka.
Svježi, kvalitetni zrak je ključan za dobro zdravlje. Po mogućnosti, svatko od nas bi se trebao izlagati čistom zraku barem 30 minuta dnevno.
Blagodati aeroterapije možete osjetiti preko takozvane zračne kupke. Obucite laganu odjeću, koja propušta zrak. Šećite na svježem, čistom zraku 20-30 minuta.
Dobro je kombinirati zračne kupke sa vježbom, meditacijom i dubokim disanjem.
Izlaganje svježem zraku potiče cirkulaciju krvi i čišćenje organizma. Zračne kupke preporučuju se kod reumatizma, bolesti živčanog sustava, srčanih tegoba, kožnih, respiratornih i psihičkih bolesti.



Helioterapija

Helioterapija - ili liječenje sunčevom svjetlošću - u zadnje vrijeme postaje sve popularnija.
Sunčeva svjetlost povećava imunitet, poboljšava raspoloženje, stimulira fizičku i mentalnu aktivnost i zacjeljivanje rana.
Potvrđeno je da nedostatak sunčeve svjetlosti izaziva apatiju, loše raspoloženje, nervozu i pad imuniteta. Nedostatak vitamina D, koji se stvara na sunčevoj svjetlosti, sve češće povezuju sa rakom i drugim teškim bolestima.



Talasoterapija

Talasoterapija u svrhu liječenja koristi morski zrak, morsku vodu i aktivne tvari iz mora (na primjer, alge).
Talasoterapija je poznata već tisućama godina. Na Grčkim otocima Rod i Krf talasoterapija se primjenjivala još prije 2500 godina.
U Francuskoj sredinom 19. stoljeća su otvoreni centri za liječenje zdravstvenih tegoba uz pomoć tvari dobivenih iz mora i morske vode. Duga tradicija primjene mora u zdravstvene svrhe postoji i kod nas.
Talasoterapija blagotvorno djeluje na alergiju, astmu, reumu, ekcem, psorijazu i mnoge druge bolesti.



Balneoterapija

Balneoterapija (od lat. balneum - kupka) je vrsta terapije koja liječi bolesti uz pomoć vodenih kupki.
Obično ovu riječ povezuju samo sa toplicama, ali balneoterapija uključuje ne samo termalne i mineralne, nego i morske kupke, te primjenu ljekovitog blata.
Balneoterapija pomaže kod reumatskih, neuroloških i kardiovaskularnih bolesti. Osobe sa srčanim bolestima i visokim tlakom ne smiju koristiti hipertermalne (jako vruće) vode.



Speleoterapija

Speleoterapija (od grčkog speleos - pećina), je metoda, koja je bazirana na doziranom boravku osobe u specifičnoj mikroklimi špilje.
Speleoterapija se prakticira već stotinama godina u rudnicima soli u Istočnoj Europi. Pacijenti sa astmom, kroničnim bronhitisom i drugim respiratornim bolestima provode nekoliko dana ili tjedana u takvim rudnicima, udišući slani zrak i dobivajući brojne dobrobiti od posebne mikroklime rudnika.
Špilje sadrže čisti zrak, bez alergena i uzročnika bolesti, bez ozona i sa visokom koncentracijom iona. Mikroklima špilje se karakterizira konstantnom temperaturom i visokom vlažnošću.
Svi ovi faktori poboljšavaju disanje, ne samo za vrijeme boravka u špilji, već i kasnije.



Terapija vjetrom

Drevni ayurvedski tekstovi spominju i terapiju vjetrom.
Kapha tipu preporučuje se topao, a pitta tipu - hladan vjetar. Vata tipu vjetar se ne preporučuje.



Tri doše i klima

Ayurveda kaže da se klima može koristiti za korekciju i održavanje ravnoteže doša u organizmu.
Ayurveda daje sljedeće preporuke raznim tjelesnim tipovima:
Vata doša treba izbjegavati suha, hladna i vjetrovita područja. Odgovara joj vruća i vlažna klima.
Kapha doši ne paše hladna i vlažna klima. Kapha osobama preporučuje se vruća i suha klima.
Pitta doša ne podnosi vrućine i jako sunce. Osobama pitta konstitucije preporučuje se hladna i vlažna klima.

Talasoterapija - liječenje morskom vodom, klimom i morskim elementima


Mnogi narodi svijeta poznavali su ljekovitu moć mora.

Još prije 4000 godina stari su Egipćani koristili ga za liječenje bolesti i odražavanje zdravlja.

Takvo liječenje, zvano talasoterapija, do danas je ostalo popularno zbog svojih iznimnih blagodati za zdravlje.

Toliko je korisno da i sama vlada Francuske, zadivljena rezultatima,  djelomično financira boravak u centrima za talasoterapiju.

Tako štedi na troškovima u zdravstvu, budući da prema statistikama, osobe nakon terapije ne moraju koristiti usluge javnog zdravstva i do šest mjeseci.

U zadnje vrijeme talasoterapija postaje sve popularnija kao učinkovit način za uklanjanje i prevenciju raznih zdravstvenih tegoba.

Koristi se i za pomlađivanje kože ili jednostavno za opuštanje.


Što nudi talasoterapija

Talasoterapija (od grčke riječi thalassa = more) je liječenje morskom vodom, klimom i morskim elementima.

Standardni tretmani u talasoterapiji uključuju obloge i kupke s algama, umatanje u morske trave, vruće kupke s morskom vodom, inhalacije morskim zrakom, podvodne masaže i tuševe.

U centrima za talasoterapiju mogu biti ponuđene i dodatne usluge - aromaterapija, masaže, akupunktura, ayurvedski tretmani, osteopatija i refleksologija.

Talasoterapija koristi i morsko blato - prirodnu mješavinu gline i minerala - u liječenju mnogih bolesti - kroničnih ginekoloških problema i neplodnosti, artritisa i reume te hormonalnih poremećaja.


Tajna ljekovitosti mora

Morska voda sadrži obilje vitalnih elemenata -  vitamina, mineralnih soli, elemenata u tragovima, aminokiselina.

Zahvaljujući brojnim ljekovitim spojevima koji aktiviraju stanične enzime, pokreću se brojni procesi u tijelu, potičući ga na samoiscjeljivanje.

Sastav morske vode sličan je ljudskoj krvnoj plazmi i lako se apsorbira u tijelo, jer se tijekom boravka u vodi otvaraju pore.

To dopušta koži da upije morske minerale i izbaci štetne toksine iz tijela.

Živi mikroorganizmi i minerali u morskoj vodi imaju antibiotski i antibakterijski učinak te doprinose jačanju imuniteta.

Morska voda poboljšava cirkulaciju i izmjenu tvari u organizmu te nadoknađuje gubitak minerala uzrokovan lošom prehranom i stresom.

Ima analgetska i umirujuća svojstva te učinkovito uklanja lokalnu ili opću bol.

Psihički obnavlja i pomaže kod stresa, slabosti i dugotrajnih bolesti.

Poznato je da boravak na obali mora umanjuje simptome ekcema i psorijaze.

Pomaže i kod dišnih bolesti: rinitisa, sinusitisa, kroničnog bronhitisa, bronhijalne astme, faringitisa.

Kupka u moru djeluje kao tretman ljepote, jer tonira mišiće i proljepšava kožu, pomaže kod mršavljenja i smanjivanja celulita.

Povećava pokretljivost kod bolesti lokomotornog sustava kao što su osteoporoza, reumatizam i artritis.

Dokazano je da boravak na moru ili u centrima talasoterapije pomaže kod mnogih ženskih tegoba - menopauze, neplodnosti, hormonalnih poremećaja.

Smanjuje i vrijeme oporavka nakon operacija i dugotrajnih bolesti te pomaže kod rahitisa i problema s cirkulacijom.


Dobrobiti talasoterapije:

- ublažava dišne bolesti
- pomaže kod artritisa i reume
- tonizira i pomlađuje kožu
- smanjuje celulit
- pomaže brzom oporavku nakon bolesti
- sanira mnoge kožne probleme
- smanjuje napetost i stres
- pomaže kod hormonalnih poremećaja


Centri za talasoterapiju

U blagodatima talasoterapije možete uživati tijekom vašeg godišnjeg odmora na obali mora.

Možete posjetiti i centar za talasoterapiju sa specijaliziranim tretmanima.

U svijetu postoji preko 100 talasoterapijskih lječilišta, uglavnom u Europi i Africi.

U Hrvatskoj centri za talasoterapiju djeluju u Crikvenici, Opatiji, Rovinju i Velom Lošinju.

Takvi centri koriste prirodnu morsku vodu, koriste preparate s prirodnim morskim ekstraktima, imaju u ponudi bazen s morskom vodom i kontroliraju njezinu kvalitetu.

U ponudi mogu imati i masaže, aromaterapiju te ayurvedske tretmane.


Talasoterapija i u vlastitom domu

Ne brinite ako si ne možete priuštiti talasoterapiju, jer njenu djelotvornost možete otkriti i u okrilju doma.

U tome vam mogu pomoći kupke i oblozi s ljekovitim algama i blatom, dodaci prehrani dobiveni od morskih algi i kupke s morskom soli.

Ako patite od alergija ili dišnih tegoba, posjetite slanu sobu u vašem gradu i uživajte u dobrobitima zraka s mikro-česticama morske soli.

Naravno, za potpun užitak i rehabilitaciju nastojte ipak posjetiti more ili centar za talasoterapiju.

Ljekovita moć sunca


Sunce je ljekovito, i to u tako velikim razmjerima da ih je suvremenom čovjeku često teško pojmiti – kaže dr. Richard Hobday, britanski stručnjak koji se dugi niz godina bavi terapijom uz pomoć sunčevih zraka.
Sunce je središnja zvijezda našeg planetarnog sustava, koja daje toplinu i svjetlost bez kojih ne bi bilo života na Zemlji.

Ono neumorno isijava energiju u obliku valova, svjetlosti i raznih zraka.

Do nas na Zemlji stižu samo sunčeva svjetlost te ultraljubičasti i infracrveni valovi.

Iako su se ljudi u davnoj i bližoj prošlosti liječili upravo uz pomoć sunčeve energije, danas se, nažalost, o suncu govori samo u kontekstu štetnog djelovanja, UV zraka i melanoma, dok se njegove dobrobiti prešućuju.

Zbog toga većina ljudi izbjegava biti na suncu.

Mnogi zaboravljaju da je ljudskom organizmu neophodna sunčeva svjetlost, ne samo radi stvaranja vitamina D nego i zbog brojnih drugih zdravstvenih dobrobiti.


Liječenje sunčevom energijom kroz povijest

Mnogi drevni narodi štovali su Sunce poput božanstva i znali su za njegove blagodati i ljekovita svojstva.

Stari Egipćani, Rimljani i Grci, te druge drevne civilizacije, sunčevu energiju uspješno su koristili u liječenju raznih oboljenja.

Egipćani su prvi koristili određene boje spektra za liječenje, a Grci su u Heliopolisu, Gradu Sunca, sunčevu svjetlost lomili na spektralne komponente ili boje, od kojih bi svaka služila je za liječenje određene bolesti.

Grčki povjesničar Herodot, koji se naziva i ocem helioterapije, terapije sunčevom svjetlošću, smatrao je da je izlaganje suncu potrebno svim bolesnim osobama, kao i onima koji imaju manjak kilograma.

U 2. st. pr. Kr. grčki liječnik Soran propisivao je sunčanje tijela za liječenje kroničnih bolesti poput astme, paralize, epilepsije, hemoragije, bolesti jednjaka i žutice.

Rimski znanstvenik Plinije Stariji također je vjerovao u snagu i ljekovitost sunca pa se svaki dan sunčao nakon laganog ručka i kupke.

Slavni arapski filozof i znanstvenik Ibn Sina, koji je živio u 11. st., sunčanje je preporučivao za išijas, astmu, otekline i vodenu bolest.

U 18. st. njemački liječnik Hufeland je u knjizi “Makrobiotika” napisao da osobe koje se premalo izlažu suncu postaju blijede, apatične i gube životnu energiju.


Primjena sunčevih zraka u 20. stoljeću

Slavni helioterapeut i liječnik Auguste Rollier u 1. polovici 20. st. sunčanjem je vrlo uspješno liječio pacijente oboljele od tuberkuloze i drugih bolesti, poput varikoznih čireva, rahitisa i osteomijelitisa.

Njegove su klinike bile na visokim nadmorskim visinama, gdje je zrak bio svjež.

Uz pomoć sunca liječio je čak i Hodgkinovu bolest, vrstu raka koja pogađa limfne žlijezde, no to je prošlo nezapaženo jer je rak tada, za razliku od tuberkuloze, bio vrlo rijetka bolest.

Dr. Rollier bi pacijentima prvo propisao tzv. zračnu kupku, odnosno boravak na hladnom i svježem zraku, a nakon toga bi ih postupno izlagao suncu, dio po dio tijela - prvo stopala, zatim noge i ruke, a tek na kraju prsa i abdomen, koji su najosjetljiviji.

Primijetio je da je izlaganje suncu u jutarnjim satima korisnije nego sunčanje u bilo koje drugo doba dana.

U 20. st. helioterapija se koristila i u liječenju i prevenciji rahitisa te u dezinfekciji i liječenju rana.

Liječnici su tijekom Prvog svjetskog rata teško ranjene vojnike s otvorenim ranama izlagali suncu te su primijetili da njihove rane i bez antibiotika brzo zacjeljuju.

Sunce je čistilo rane i ubrzavalo izlječenje.

Danac Niels Finsen prvi je liječnik koji je sunčevu energiju koristio kao lijek i koji je istodobno istraživao njezin utjecaj na ljudsko zdravlje.

U liječenju pacijenata oboljelih od tzv. lupus tuberkuloze primjenjivao je koncentrirano ultraljubičasto zračenje.

Iako nije točno znao kako to zračenje djeluje, naslutio je da ono potiče tijelo na – samoizlječenje.


Istarski slučaj izlječenja uz pomoć sunca

Dr. Richard Hobday razgovarao je s jednom ženom iz Istre, čijoj je bolesnoj baki početkom 20. st. liječnik savjetovao da se sunča naga.

Baka je tada imala bolest grlića maternice i po preporuci liječnika svaki dan se izlagala suncu pokrivena samo ručnikom preko intimnih dijelova tijela.

Zahvaljujući toj jednostavnoj terapiji ona se izliječila i još dugo poživjela.

Možete li zamisliti da vam današnji liječnici, osim eventualno dermatologa, savjetuju da se liječite sunčanjem?


Kako su lijekovi zamijenili sunce

Do 30-ih godina 20 st. liječnici su često pacijentima propisivali liječenje sunčanjem.

Nažalost, napretkom medicine, helioterapija je polako počela padati u zaborav.

“Godine 1938. otkriven je penicilin i medicinska znanost, potpomognuta velikom propagandnom mašinerijom financiranom novcem petrokemijske industrije, okrenula se farmaceutici” – kaže dr. Hobday.

Lijekovi su prerasli u veliki biznis, a terapija sunčevom svjetlošću, koja je besplatna i neškodljiva, postala je stvar prošlosti kojom se bavi vrlo mali broj ljudi.


Sunčev vitamin – izvor imuniteta i zdravlja

Vaše tijelo treba sunčevu svjetlost kako bi proizvelo vitamin D sintetizirajući ga u koži.

Taj je vitamin neophodan za rast i zaštitu zuba i kostiju te za snažan imunosni sustav.

Ako se ne izlažete dovoljno suncu, tada povećavate rizik od bolesti koje nastaju zbog manjka vitamina D.

Manjak vitamina D može dovesti do:

prijeloma kuka i degenerativnih bolesti kostiju
rahitisa (iako se smatra da nastaje zbog loše prehrane, pravi uzrok nastanka ove bolesti je zapravo manjak sunčeve svjetlosti)
osteoporoze
dijabetesa tipa 1 i 2
epileptičkih napadaja
raka debelog crijeva
raka prostate
zloćudnog melanoma
raka dojke
tuberkuloze

Tijelo bolje iskorištava onaj vitamin D koji je dobiven od sunca nego onaj iz hrane, koji u većim količinama može biti toksičan.

U slučaju da imate ozbiljan manjak “sunčevog vitamina”, vaš organizam ne može apsorbirati dovoljno kalcija.

Stoga, vaše kosti postaju krhke i slabe.

Nedostatak sunčeve svjetlosti i u davnoj se prošlosti dovodio u vezu s krhkim i slabim kostima.

U 5. st. pr. Kr. grčki povjesničar Herodot je, nakon što je vidio posmrtne ostatke žrtava poslije jedne bitke, napisao kako su lubanje Egipćana jako tvrde, a one Perzijanaca tanke i krhke.

Egipćani su, naime, brijali glavu i izlagali je suncu, dok su Perzijanci nosili filcane kape.